Još u rimsko doba (prvi vjekovi nove ere), preko Peštere se putovalo putevima koji su povezivali jadransku obalu i unutrašnjost Balkana. U srednjem vijeku preko ovog prostora su vodili karavanski putevi (takozvane carske džade) koji su povezivali Dubrovnik sa gradovima Srbije. Na raskrsnicama tih puteva nastajale su karavanske stanice, hanovi i trgovišta, trgovačke kolonije iz kojih su nicala veća naselja.

Karavani natovareni solju i drugom robom morali su oblasnim gospodarima da plaćaju drumarine i druge dažbine, pa su nerijetko tragali za alternativnim putevima, bez stanica za naplatu.

Hanovi

Neizostavan dio karavnskih puteva su hanovi, koji su služili kao prenoćište, ali je u svakom hanu bila i kafana. Tu su svraćali putnici izdaleka, kao i žitelji okolnih sela, koji su donosili svoje proizvode na pijacu pazarnim danom. U jednom dijelu hana putnici su vezivali svoje konje.

Zgrada hana je obično bila prizemna, građena od drveta, kamena i ćerpiča, s krovom na četiri vode, prekriveni šindrom. Imala je vrata dovoljno velika da kroz njih može komotno proći konj pod tovarom, poneki maleni prozor, a na krovu jednu ili više badža. Unutra je bilo jedno, dva ili više ognjišta, da se putnik ogrije i osuši odjeću ako je pokisao. Osim toga, u prostoriji se nalazila i pokoja klupa na kojoj bi putnik spavao. Bilo je i hanova s jednom sobom iznad vrata, na spratu. Osim ove, mogle su biti jedna ili dvije sobe i u prizemlju.

U islamskoj kulturi vodila se briga o putniku namjerniku, postojalo je niz pravila koja regulišu putovanja muslimana i preporuka o ponašanju. Tako se, pored ostalog, znalo i ko koga i kako pozdravlja kada pridošlica ulazi u han.