Vrganj (lat. Boletus edulis Bull ex Fr), često nazivan pravi vrganj, se nalazi na proplancima i sunčanim obroncima prekrivenim mahovinom, od leta do jeseni. Raste kraj cerova i medunaca, u unutrašnjosti i na kiselim zemljištima, na krečnjacima, dolomitima, a naročito na morenama. Ova gljiva je vrlo ukusna i nalazi se na jelovniku brojnih restorana.

Stožasti smrčak (lat. Morchella conica Fr. Ex. Persoon) naseljava većinom četinarske šume, na većim nadmorskim visinama, ali i miješane šume. Ima ga i na rubu šume, na liticama, jarugama, oko udubina, jama i na sasvim neočekivanim mjestima. Raste najviše u skupinama po 15-20 komada. U nizijama voli potoke, blizinu rijeka, gomile odloženog otpada, drvne otpatke. Čitavo plodno tijelo je šuplje, meso blijedo, građe kao od voska, ali je čvrsto kao hrskavičavo. Ima jedinstven miris, koji ojača kada je suv. Tada je najcijenjeniji kao dodatak umacima, čorbama i svim čudima gastronomije.

Lisičarka (lat. Cantharellus cibarius Fr.), narandžasto-žutog,  levkastog izgleda, raste obično u grupi gljiva iz iste familije, u simbiozi sa korijenom listopadnog i zimzelenog drveća, najčešće hrasta i jele. Jedna je od najcijenjenijih i najboljih jestivih vrsta gljiva. Bogata je vitaminom C. Zbog žilavog mesa malo se teže vari, no pogodna je za različite načine pripreme, dobra za sušenje i kiseljenje.

Sunčanica (lat. Macrolepiota procera) je jestiva gljiva, cijenjena zbog izvrsnog kvaliteta. Jedna je od većih gljiva, a interesantna jer podsjeća na damski suncobran, po čemu je i dobila ime.  Miris gljive je prijatan i podsjeća na lješnjake. Raste po svim šumama, u ljeto i jesen.

Rujnica  (lat. Lactorius deliciosus) je vrsta jestive i vrlo ukusne gljive. Raste od ljeta do kraja jeseni u četinarskim šumama, a posebno ispod borova, na vlažnim travnjacima i pored šuma. Šešir (klobuk) je kod mladih gljiva konveksan, a kasnije postaje ulegnut kao lijevak i poprima narandžastocrvenu boju. Jasno su vidljivi koncentrični krugovi, koji, kada gljiva ostari, postanu zelene mrlje. Drška je cilindričnog oblika, a na dnu je malo tanja, narandžaste boje. Puna je dok je gljiva mlada, ali postane šuplja kada ostari.

Bisernica  (lat. Amanita rubescens) je specifična po tome što njeno meso na presjecima pocrveni, porumeni bojom vina.To joj je osnovna vidljiva razlika u odnosu na sve druge amanite, a posebno  njoj veoma sličnoj i veoma otrovnoj Amaniti pantherini – panterovki. Mnogi podsjećaju na njenu uslovnu jestivost, odnosno, potrebu da prije upotrebe bude dobro termički obrađena.