Za ovaj granični pojas karakteristične su tri klimatske zone, zavisno od nadmorske visine: umjereno-kontinentalna (500-800 m) subplaninska (800-1300 m) i na većim visinama planinska.  Osnovne odlike planinske i subplaninske klime su umereno topla i relativno kratka ljeta i duge, hladne i snjegovite zime. Ljeti je na većim nadmorskim visinama prijatna svježina, a jesen je obično toplija od proljeća, koje kratko traje. Tokom jeseni pada najviše kiše.

Snijeg, koji zimi može da napada i do dva metra, ponegdje se, u provalijama, zadrži i do avgusta. (Ako tada grumen snijega rashladite tek pomuženim mlijekom dobićete neku vrstu sladoleda – osvježavajuću organsku poslaticu :))

Sjeverni vjetrovi koji zimi donose hladnoću i snijeg, ljeti su zaslužni za vedro, sunčano i stabilno vrijeme.  Lokalni vjetrovi su danik i noćnik.

No, stabilnost je relativna. ,,Planina je to”, obično dodaju mještani kao obrazloženje uz podjećanje da ne krećete bez džempera ili kabanice. S razlogom,  nevjerovatna je brzina kojom se na planini mogu pojaviti oblaci, kiša i stud.

Na Hajli, može se desiti da usred avgusta padne snijeg. Rane jutarnje magle su svuda uobičajena pojava.

A i razlika između dnevnih i noćnih temperatura na katunima je visoka. Čarape, odjeća i prostirka od vune su najbolji izbor za potpuno uživanje u  večernjoj svježini.

Štavljene ovčje kože (sa runom) su izvrstan izolator. Na njima bezbjedno možete dugo ležati na travi, u hladovini, savršena su brana za vlagu iz zemlje.