Neki dobri poznavaoci crnogorskih vrhova tvrde da je Mokra najljepša planina. Do skoro bila je prilično izolovana i poznata samo mještanima Ržanice, Velike, Murine koji su išli u svoje katune. Sada je, probijanjem puteva iz Mašnice i Lijepog dola dostupnija, pa na njoj niču i moderne vikendice.

Katuni su udaljeni od sela oko tri sata hoda. Nalaze se na prostoru pod šumom i velikim pašnjacima. Vode ima na sve strane, pa otuda i jednostavan naziv planine. Stanovi su relativno zgusnuti. Na Petrovdan na Mokroj se održavaju vašari i tada dolaze čobani i ostali sa okolnih katuna i sela.

Mokra ima izgled prostrane visoravni. Njena jeidna dva vrha jedva premašuju visinu od 2000 metara. To su Prijedolska glava 2003 m i Lumere 2007 metara. Na najvišim djelovima reljef je lednički, a niže preovlađuju oblici krečnjačkog reljefa – vrtače, uvale, jame, pećine. Osim toga, Mokra ima i fluvijalne doline rijeka, klisure…

Trostrukost reljefa prati i klimatska: javlja se umjereno-kontinentalna, subplaninska i planinska klima.

Imena izvora i vodotoka kojima obiluje mnogo govore o izdašnosti i kvalitetu vode: Studenac, Studenica, Zmajeva voda, Ledni bunar, Slatka voda…. Izvori rijetko presušuju, a glavni vodotok je Šekularska rijeka.

Potoci, rječice, lokve  doprinose i ljepoti čitave slike ovog područja. Kao i raznovsne šume, goli kamenjari, drveni stanovi i stada ovaca i goveda.

Kroz ovu sliku može protrčati i razna niska divljač (zečevi, lisice, kune, veverice), ali i ona visoka: srna, divokoza, divlja svinja, a mrki medvjed bolje da ostane u svojim, višim krajevima. Ozvučenje slici će nam dati jarebica kamenjarka, tetreb, suri orao, jastreb, kukavica, drozd, detlić, kreja…. ko bi ih sve razlikovao.

Osluškivali su ih nekad i turski nizami dok su stražarili u kulama, a planinka na katunu posebno će danas paziti na orlove i vikanjem ih otjerati ako se zalete prema njenim kokoškama na livadi….