Stočarstvo je bilo glavna privredna grana stanovništva ovog područja oko i između Tare i Lima, još od najdavnijih vremena. Tragovi starih katuna još su vidljivi. Poznati katun Vranjak, jedan od najviših (nalazi se na nadmorskoj visini od oko 1850 m) spominje se u zapisima kao Vrana 1324. godine.

Brojni katuni nose nazive po ličnim imenima iz srednjeg vijeka: Desin do, Reljina, Rajkov do, Bratonjin vrh (od imena Desa, Relja, Rajko, Bratota); ili po bratstvima i selima: katun Bojovića, Žarski, Prisojački, Ravanjski, Mujićki; ili Jelina katunina, po nekoj ženi Jeli. Neki katuni nazvani su po okolnim mjestima: Šiški, Krivi do, Sedlo, Strmenica, Rupe.

Svako selo, pa i bratstva, imalo je katune na planini Bjelasici. Nekada su pojedine porodice imale i po hiljadu ovaca, pa i zimske konake za čobane i stoku. Tada bi se trošilo sijeno koje bi preko ljeta ukosili sa porodicama ili mobama. Na zimovnicima čobani su se udruživali i uzajamno pomagali u tim surovim uslovima, mjesecima odvojeni od kuće ili porodice.

Svako domaćinstvo iz sela moralo je ići u planinu, izdig, u proljeće, obično oko Đurđevdana (6. maj). Udaljenost planine od sela bila je najmanje dva sata „dobrog hoda“. Dva do tri dana prije onog određenog za izdig, stariji muškarci odlaze u planinu da obiđu i pripreme katun.

Pripreme počinju ranom zorom: čobani izvode stada ovaca, koza i goveda, puštaju pse koji pomažu u gonjenju stoke, muškarci tovare konje pokućstvom (kace, karlice, odjeća, obuća, posteljina, kuhinjski pribor…).. Žene brinu o djeci, a djeca vode ovčarske pse.

Stanovi ili kolibe su pravljeni od brvana pokrivenih daskom. Unutrašnjost stana je podijeljena na dio za smok i dio za dnevni boravak i spavanje. Pored stanova su građeni kućeri – kolibice, a iza njih torovi za stoku. Najprije su torovi pravljeni od kresanog jelara, a kasnije od taraba. S vremena na vrijeme su premještani, radi održavanja čistoće. Obavezno ih čuvaju psi, vezani pored torova.

Stanovi se još zovu bačije. Taj naziv potiče iz najranijih vremena, otuda se jedan dio planine Bjelasice zove Bačko brdo.

U katunu se obavljaju mnogi poslovi: muškarci spremaju drva, građu za stanove, strižu ovce, planinke muzu dva puta, ujutru i uveče kad se ovce vrate s pasišta. Pomužena varenika se procijedi, prokuva, razlijeva u karlice, siri se ili skorupi.

Narod je govorio: Dok je mlijeka ima i lijeka.