Žena u katunu

Planinka je najznačajnija karika za život u katunu. I njena uloga, kao i uloga drugih članova porodice je usko vezana za stočartsvo, s tim što ona ima i dodatnu obavezu brige o cijeloj porodici. Planinka svakog jutra i svake večeri kada se krave i ovce vrate sa ispaše ima obavezu da pomuze stoku, a onda da od mlijeka napravi sir, kajmak, kisjelo mlijeko, jardum, urdu i slične mliječne prerađevine. Ovo je veliki posao i odvija se svakodnevno. U međuvremenu priprema obroke za ukućane, stara se o bašti, jer se u katunu boravi dovoljno dugo da se može i bašta posaditi za osnovne namirnice. Krompir posađen u katunu je nadaleko čuven. Žena je obavezna i da održava higijenu u kolibi i oko nje. U sezoni pečurke ili borovnice, i nakon svih obavljenih obaveza, žena će često hodati po planini i sakupljati i pečurke i borovnice i ljekovito bilje. Ako joj preostane vremena, onda će i presti vunu i isplesti vunjene čarape, prsluke i džempere za ukućane. Život žene u katunu je izuzetno težak i naporan, i vjerovatno zbog toga sve manje i manje djevojaka želi da vodi takav život, a sve više i više momaka ostaje neoženjeno.

Muškarac u katunu

Muškarac se u katunu bavi svim teškim poslovima – prikuplja drva za ogrijev, popravlja torove i kolibe, kosi travu, ali mu je osnovna obaveza čuvanje stada. Ponekad će mu pomoći i djeca, ali iz straha od divljači, čobanin je najčešće odrasli muškarac, koji prati stado i pređe nevjerovatne daljine svakog dana. Nekada će se na podne vratiti u katun na ručak, ali najčešće sa sobom nosi hranu i vraća se tek pred noć. Čuvajući stoku na planinskim pašnjacima mora biti spreman i za velike vrućine, i za planinske oluje, kišu i vjetrove. I čobanin sakuplja pečurku i borovnicu dok čuva, a nekada su vrijeme prekraćivali sviranjem frule čiji je zvuk bio prisutan svuda po planinama. Ovaj se običaj danas skoro izgubio. Po povratku u katun, i nakon večere i smirivanja stoke, čobanin noć provodi u kućeru, minijaturnoj kolibi tik uz torove, kako bi bio što bliže stadu i reagovao na vrijeme u slučaju da divljač priđe stadu. Zanimljivo je da svaki čobanin jasno može da prepozna svaku svoju ovcu, nebitno koliko mu je veliko stado, a često im daje i imena.

Djeca

Djece je danas sve manje u katunima, jer ovu tradiciju danas najčešće praktikuju stariji ljudi. Ali i njima ljeti u posjetu dođu unučad, a ima i danas mladih porodica koje sa svom djecom dolaze na planinu. I djeca imaju svoje obaveze i pomažu starijima u poslovima oko stoke. Najčešće pomažu čobanima u čuvanju stada, donose vodu, a u današnje vrijeme kada je branje pečurke i borovnice postalo isplativo i preraslo u mogućnost značajnih dodatnih prihoda za porodicu, svi članovi porodice pa i djeca svih uzrasta učestvuju u tome. Velika je razlika između katuna u kojima ima djece i onih u kojim su staračka domaćinstva, cijela atmosfera se promijeni kada se vide zdrava, vrijedna i vesela a opet nekako ozbiljna i neobično zrela djeca u katunu. Kada padne mrak, i sve se obaveze izmire, porodice u katunu posjećuju jedna drugu, uz šteriku ili lampu na gas odigraju neku partiju karata, popiju po neku rakiju i kafu, ispričaju se a djeca izigraju. Na spavanje se ide rano, jer u katunu radni dan počinje sa prvim zracima sunca.